Svi televizijski zidni nosači su kompatibilni sa standardom VESA interfejsa. Uvek ste želeli znati šta to znači i zašto je ovo važno? Na ovoj stranici ćete pronaći jasno objašnjenje.
Koji je standard VESA?
Standard VESA interfejsa definiše rastojanje u milimetrima između četiri otvora za montiranje na zadnjoj strani televizora (udaljenost horizontalno x rastojanje vertikalno). VESA je standard koji se koristi za televizijske nosače i zidne sisteme, prilagođene većini TV brendova. Najčešće veličine VESA su 200mm x 200mm za televizore do 32 inča, VESA 400mm x 400mm za televizore do 60 inča i VESA 600mm x 400mm za veće TV ekrane kao što su 70 ili 84 inča.
Da li vaš TV koristi drugu VESA veličinu za montažne rupe, gde mogu da nađem svoju VESA veličinu?
Najbrži i najjednostavniji način saznanja VESA veličine vašeg TV-a je merenje. Možete lako pronaći četiri rupe na poleđini vašeg televizora. Prvo merite rastojanje između rupa horizontalno. Drugo, merenje udaljenosti vertikalno. Sada znate horizontalno rastojanje i vertikalno rastojanje, a odmah znate veličinu VESA vašeg TV-a.
VESA standard kačenja – rezime
Kao što ste već naučili, VESA je standard koji su usvojili svi važni televizijski proizvođači. To je rastojanje između otvora za montiranje na zadnjoj strani televizora u milimetrima. Da li je zidni nosač televizora fiksiran, moguć je naginjanje, okretanje ili zaokretanje, veličina montaže VESA je uvek ista: horizontalna x vertikalna rastojanja u mm.
Veće i bliže je obično bolja opcija kada je u pitanju izbor savršene televizije za svoju sobu. Ne samo da je to najveći faktor koji utiče na cenu televizije, već takođe ima ogroman uticaj na percipiran kvalitet slike.
TV ispunjava 30 stepeni vidnog polja
Pošto su danas pronađene rezolucije gotovo isključivo 8k, 4k (Ultra HD), potrebno je gledati veoma veliki televizor veoma blizu da biste videli nepravilnosti povezane sa rezolucijom. Zbog ovoga, korisnici se mogu zahvaliti svojim televizorima da što bliže se gleda impresivnije je iskustvo. Pomislite na to kao filmski bioskop, što više televizor ispunjava vaš pogled, to će više biti zadivljujući sadržaj.
To ne znači da bi trebalo da sedite na nogama od tvog TV-a. Ne vole svi da imaju najveći mogući ekran. Ljudski vizuelni sistem ima ugao gledanja od oko 135 stepeni horizontalno, iako ima određeni smisao da filmovi dobiju što veći TV koji možete dobiti, sadržaj se ne proizvodi kako bi se gledali prilikom popunjavanja čitavog vidnog polja. Ovo postaje vrlo očigledno ako pokušate gledati sportove odozgo dok fiksirate jedan deo ekrana, oku postaje prilično mukotrpno.
Prednosti 4k / UHD nad 1080p izgleda očigledno samo na papiru?
4k ima četiri puta više piksela nego 1080p, što znači da bi trebalo imati jasniju sliku – ali UHD TV samo poboljšava kvalitet slike ako:
- Vi gledate izvorni 4k sadržaj
- Sedite dovoljno blizu da primetite razliku
4k UHD TV ne poboljšava kvalitet slike sadržaja nižeg kvaliteta poput 576i.
Televizor 4k (UHD) ima 2160 redova i 3840 kolona piksela.
Televizor 1080p (FullHD) ima 1080 redova i 1920 kolona piksela.
Dve fotografije iznad ilustruju identičnu sliku na različitim izvornim rezolucijama, što znači da je rezolucija datoteka i TV rezolucija potpuno ista. Prva fotografija je 4k slika prikazana na 4k TV, a druga je 1080p slika prikazana na FullHD TV.
Slika 4k je glatka i ima više detalja od 1080p slike. Pogledajte pažljivo i videćete da su ivice oko objekata na 1080p slici znatno oštrije. Razlika je u tome što veći broj piksela na 4k ekranu omogućuje prirodnije prikazivanje slike, sa glatkim linijama za različite objekte i dodatnim detaljima na slici.
Ako ste u nedoumici zbog razlike, to je zato što je mali razlog za prelazak ka višim rezolucijama. Sa 4k, dobijate više detalja nego sa 1080p, ali nadogradnja nije tako sjajna kao ona između SD i HD.
Važno je napomenuti da ovo poređenje koristi stvarnu 4k sliku. Sadržaj 4k je sada mnogo rasprostranjen, ali većina onoga što gledate verovatno će biti sadržaj nižih rezolucija povećan u UHD, što će izgledati drugačije od nativnog 4k i 1080p. Što je veći televizor, potrebna je i veća rezolucija.
HDR je skraćenica za High Dynamic Range. Termin se već dugo koristi, ali danas kada govorimo o HDR video zapisu; u potpunosti se radi o metapodacima. Pa, šta su onda metapodaci? HDR metapodaci su jednostavno dodatne informacije poslate video signalom. Ove informacije su kompletne opise boja koje televizor može čitati i zatim prikazati tačno. Metapodaci se zatim distribuiraju kroz tri različita standarda, HDR10, HLG i Dolby Vision. Iako je ovo jedini parametar potreban za podršku HDR-a, televizori takođe moraju da dostignu druge zahteve kako bi iskoristili ove dodatne informacije i pokazali razliku.
Razmislite na ovaj način: Sa SDR-om (Standard Dynamic Range), automobilu bi se naređivalo da primeni “pun gas” ili “50% gasa”. Umesto toga, HDR automobil će biti zamoljen da “idu na 193 kmph” i “idi na 64 kmph”. Neka vozila bi pružila loše iskustvo od drugih koji rade na ovom zadatku, a većina možda čak i ne uspeva. Televizori su isti. U prošlosti, signal bi bio nivo snage, a na HDR-u, to je specifičan postavljeni cilj.
Ovo je postavljeno iznad onoga što su aktuelni televizori sposobni, zahtevajući nivoe osvetljenosti i boja koje displej možda neće biti sposoban reprodukovati. Sa HDR-om, televizori sa većom jačinom piksela i širim gamutom boja dobijaju svrhu. Vodeći modeli su sposobni da se približe zahtevima i nude tačniju sliku u poređenju sa modelima nižeg nivoa sa ograničenim performansama u ovim aspektima.
ŠIRI SPEKTAR BOJA / WIDE COLOR GAMUT
Televizor koji podržava širi spektar boja može da prikaže paletu boja sa više zasićenja nego standardni TV. Iako to nije neophodnost za HDR, oni idu ruku pod ruku. U prošlosti, čak iako je televizor bio sposoban da podrži jedan od njih, gotovo svi sadržaji su proizvedeni tako da se uklapaju u manji spektar boja.
Postoji mala razlika u zasićenosti boje između SDR slike i low end HDR televizora. Budući da mnogi budžetski HDR televizori nemaju široku paletu boja, neće videti nikakvu korist od ovog aspekta HDR-a.
DUBINA BOJA / COLOR DEPTH
Slično kao boja u boji, dubina boja se odnosi na različite boje koje televizor može prikazati. Razlika između ova dva može biti malo zbunjujuća. SPEKTAR BOJA se odnosi na nivo zasićenja koji se može prikazati na televizoru, a dubina boje se odnosi na broj boja u kojima se TV može prikazati u okviru te palete. Ograničena paleta boja bi zaustavila TV da precizno prikazuje crvenu jabuku, dok bi ograničenje dubine boje učinilo da crveni gradijenti na toj jabuci izgledaju neravnomerno i sa vidljivim prelazima.
Ono što se obično naziva 8-bitnim TV-om imaće 256 nijanse crvene, zelene i plave boje ili oko 16,7 miliona ukupno. Ovo izgleda kao prilično mala količina u poređenju sa 10-bitnim televizorima koji bi imali 1024 nijansi svakog kanala ili 1,07 milijarde boja.
Dubina boje najviše pogađa gradijente: TV sa manjom dubinom bit-a će morati da ga širi na daleko manji broj koraka. Ograničena dubina bitova može dovesti do blokade i neujednačenih prelaza (gradijenta).
DINAMIČKI OPSEG / DYNAMIC RANGE
Na kraju da pogledamo dinamički opseg. Ovde će HDR televizori pokazati najveću razliku. HDR sadržaj koristi svoje veće mogućnosti osvetljenja kako bi prikazao živopisne slike. Kada televizor ima ograničeni dinamički opseg, on može prikazivati samo glavne elemente pri drobljenju tamnih elemenata i obrnuto. Televizor sa većim dinamičkim opsegom može prikazati više od oba u isto vrijeme. Najveći uticaj na ovaj aspekt ima najveća osvetljenost, kontrast i kvalitet tonskog mapiranja.
Stopa osvežavanja odnosi se na broj frejmova (slika) koje televizor može prikazati u sekundi. Izmeren je u Hertz-u, koja je jedinica frekvencije. TV sa frekvencijom osvežavanja od 60Hz može prikazati 60 slika u sekundi.
Koliko god proizvođači želeli da verujete da 120Hz TV pruža važnu prednost nad modelima od 60Hz, brzina osvježavanja sama po sebi ne poboljšava kretanje. U teoriji, sadržaj koji se igra na dvostrukom nivou osvežavanja treba da ima pola zamućenja pokreta. Problem je u tome što skoro niko ne koristi izvor od 120 Hz.
Za većinu ljudi, TV sa brzinom osvežavanja od 120 Hz ne služi nameni. Ne postoji razlika u poređenju sa 60Hz modelom ako oba igraju standardni sadržaj. Ako ste osetljivi na judder (titranje slike) ili ako volite efekat sapunske opere onda može biti korisno.
Ako ste PC gaming nastrojeni, TV koji podržava 1080p @ 120Hz ulaz je vrlo koristan, s obzirom na to da se video igrice zapravo mogu reprodukovati na bržoj frekvenciji osvežavanja. Monitor od 120Hz ili televizor koji prikazuje sadržaj od 120 fps će imati mnogo glatkije i jasnije kretanje.
Zakrivljeni televizori su uglavnom stvar prošlosti. Za njih je postojao jak pritisak pre nekoliko godina, sa snažnim implikacijama da su revolucionarni, i zbog toga su se skoro uvek prodavali kao premijum. Glavna tvrdnja je bila da je zakrivljeni ekran prirodniji oblik da iskoristi periferni vid naših okruglih očiju, što bi trebalo da znači da zakrivljeni televizori omogućavaju mnogo impresivnije iskustvo, jer bi kriva trebalo da ih napuni više od našeg vidnog polja. Takođe treba da daju širi ugao gledanja.
Iako postoji malo razlika za sliku koju dobijate sa zakrivljenim televizorima u poređenju sa ravnim televizorima, ta razlika nije velika, a to je samo zaista vidljivo kod ekstremnih uglova ili ako gledate odozgo. Ako vam se sviđa estetika zakrivljenog TV-a i ne smeta vam da plaćate za izgled, trebate ga kupiti. Međutim, ako tražite poboljšanje nad televizorima sa ravnim ekranima, verovatno ćete biti razočarani.
LCD se odnosi na “Ekran sa tečnim kristalom”. Danas se na televizorima sa LED pozadinskim osvetljenjem koriste dve vrste LCD panela: In Plane Switch (IPS) i Vertical Alignment (VA). Iako su oba tipa Liquid Crystal Display, postoji mnogo razlika između performansi ove dve tehnologije.
Ko kupuje televizore sa IPS panelima: Ljudi sa velikom dnevnom sobom koji bi mogli gledati TV dok sede pod raznim uglovima dok gledaju TV.
Ko kupuje televizore sa VA panelima: Oni koji traže dobar kvalitet slike u tamnoj sobi, i koji nemaju potrebu za širim uglovima gledanja.
Nijedna tehnologija nije superiornija od druge, obe služe različitim namenama. Generalno, IPS televizori će imati širok ugao gledanja pogodan za upotrebu u svetlom dnevnom boravku za sportske ili TV emisije. Oni takođe imaju koristi u korišćenju PC monitora, budući da su ivice tamne sa niskim uglom gledanja. VA televizori će umesto toga imati bolji kontrast, što će im omogućiti bolje korišćenje u tamnom, kućnom bioskopskom okruženju. Izbor između ovih vrsta panela je serija kompromisa i kvaliteta, tako da u zavisnosti od vaše potrebe izaberite šta vašem oku godi, shodno da nijedna tehnologija od ove dve nije najbolja.